Rijeke u Hrvatskoj. I. dio. Areal poriječja. Od dra. Artura Povijest razvoja inflorescencija kod Dipsakaceja. (Sa 3 table.) Od dra. Stjepana Gjurašina Strana 239-240 Rijeke u Hrvatskoj. Primljeno u sjednici matematičko-prirodoslovnoga razreda Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti dne 1. veljače 1904. NAPISAO DR. ARTUR GAVAZZI. Prvi dio. Areal poriječja. ili Malo su se geografi bavili do sada naukom o rijekama kako je danas rado nazivlju: potamologijom – makar da je njezin objekt od prevelike znatnosti po kulturne prilike čovjeka. Nije desetak godina, što se u tome započela nova era1. S druge strane, budući da su rijeke u nekim krajevima štetno djelovale na kulture, našlo se tehničara, koji su zgodnim sredstvima znali ublažiti nevolje uzrokovane poplavama. Na taj se način razvila hidrotehnika do znatna savršenstva, a njoj zahvaljujemo, što su mnogi krajevi oteti neplodnosti. Nije li hidrotehnika uspjela prema očekivanju, krivo je ponajviše to, što se premalo obzirala na prirodne prilike rijeka. Pa i u Hrvatskoj se na tom polju radilo do nedavna bez osnove: gdje je god koji potok ili rijeka poplavljivala, ondje su iskopavali kanale, da zališnu vodu odvedu drugamo, u koji drugi potok ili rijeku. istina Tijem se jedan potok rasteretio, ali se drugi preteretio, pa je onda on poplavljivao. Tada je trebalo ovaj posljednji rasteretiti, pa se od njega kanalom vodila voda u drugi potok, i tako dalje do dvaju glavnih naših žila kucavica: do Save i Drave. Budući da su i ove dvije rijeke od prirode nadarene plitkim koritom, a vrlo položitim bregovima (obalama), prenesena je bila, poradi spomenutoga postupka, poplava na njih same. Padne li nešto veća množina kiše, eto poplave u Podravini i Posavini. Kako god bilo, hidrotehnika je svakako dalje koraknula od njene sestre, od 1 Ule W.: Die Gewässerkunde im letzten Jahrzehnt. „Geographische Zeitschrift", god. VI. (1900.) str. 148-170. (III. „Die Flusskunde"). R. J. A. 158. 1 potamologije. Nije pak čudo, što se ova nauka u Hrvatskoj nije razvila, kad je u većim i kulturnijim državama jedva u najnovije doba počela da se ističe. U tome je trebalo geografima podati neku vrstu programa, po kojem će obrađivati tu nauku, a učiniše to između ostalih ponajbolje Penck1 i Ule2. Držeći se njihovih priznatih načela pokušat ću da podadem sliku o rijekama u Hrvatskoj i Slavoniji. No budući da taj objekt nije ograničen političkim granicama, već pripada i drugim zemljama, morao sam se donekle obzirati i na one dijelove, koji nijesu naši. Hrvatska (sa Slavonijom) proteže se od 32° 41/2' (Rijeci na sjeveru) do 38° 71/2' (kod Zemuna) ist. Ferro, i od 44° 7' (Kninu na sjevero-zapadu) do 46° 241/3' (kod Ormuža) sjev. geogr. širine. Po tome obuhvata 6° 3' duljine i 2o 171/3' širine geogr., dok zračni pravac mjeri oko 484 Km dužine (Z-I) i 255 Km širine (S-J). Prema svojem položaju Hrvatska se nalazi između Jadranskoga i Crnoga mora; po njoj se dakle provlači dio razvodnice pontskojadranske3. Da nijesu neobični oblici tla, koji su u zapadnoj Hrvatskoj razvijeni u punoj mjeri, mogli bismo tu razvodnicu promatrati kao neprekidnu krivku, koja razdvaja poriječje jadransko od pontskoga. Zapravo pak imademo u Hrvatskoj dvije razvodnice. Velebit, ta velika barijera, koja se provlači uz našu jadransku obalu, tako je blizu moru, da se tekućice na njegovoj zapadnoj strani ne mogu da razviju: tek što izviru, utječu u more. Većim su dijelom to bujice, od kojih mnoge imadu karakter rječina, a najviše njih karakter sušika4. Izvan poriječja ovih bujica prosule su se po cijelom Velebitu nebrojene vrtače ili ponikve. One nemaju poriječja, jer gutaju svu meteornu vodu, koja valja da prodire u unutarnjost zemlje, te se salijeva u vodu podzemnicu (Grundwasser). Bez obzira na političke 1 Penck A.: Die Flusskunde als ein Zweig der physikalischen Geographie. „Zeitschrift für Gewässerkunde" vol. I. (1898.), str. 1-9. 2 Ule W.: Die Aufgabe geographischer Forschung an Flüssen. „Abhandlungen" d. k. k. Geogr. Gesell. Bd. IV. No. 4., Wien 1902. 3 Šenoa M.: Pontsko-jadranska razvodnica i jadransko područje u Hrvatskoj. S. O. iz „Rada" Jugosl. akad. knj. 143., Zagreb 1900. 4 „Rječina" (tal. fiumera) u sušno doba nosi vrlo malo vode, a u vanrednim prilikama presuši. Kažu, da je jednom i susačka Rječina presušila. „Sušik" je tekućica, koja redovno svake godine u ljetno doba presuši, a u kišno doba nabuja i počini dosta štete. međe povukao sam (na vojnoj specijalnoj karti) krivku, koja s jedne strane isključuje sve te ponikve, a s druge obuhvata sve bujice i rijeke jadranske. Ta se krivka počinje kod 32o ist. F. i 45° 22′ sj. šir., vuče se po jugozapadnom slazu Velebita, a sastaje se na Panosu s pontskom razvodnicom. Ne podajući dobivenim vrijednostima matematičke točnosti, proračunao sam, da se nalazi ta krivka, koja vrijedi kao izrazita Dakle unutar navedenih granica, a u duljini od 543 Km nalazi se jadranska razvodnica u apsolutnoj visini od 761 m, jer je dosta razvedena (zavojita). Između jadranske i pontske razvodnice utislo se područje ponornicâ i krša. A baš između Velebita s jedne strane, a Kapele i Plješevice s druge razvile su se u velikim kotlinama (poljima) naše najveće ponornice: Lika i Gacka. Ove su kotline u velike potencirane ponikve, po kojima vidljivo teče voda, da se onda u ponore izgubi; dok ponikve nemaju nikakvih tekućica, jer se meteorna voda odmah izgubi u zemlji. Zapravo dakle ne znamo ni za ponornice ni za ponikve, kamo pripadaju: u jadransko ili pontsko područje. Istom kad bude utvrđeno jasnim dokazima, gdje pojedine ponornice izbijaju opet na vidjelo, moći ćemo ih pribrojiti ovomu ili onomu području. Ja sam ih s toga posebice proma 1 U sva tri broja na listu „Medak" uračunao sam tri oveća kompleksa krša između Paklenicâ i Kozjače, makar da se nalaze unutar spomenute krivke. Kad bih te komplekse isključio i pribrojio jadranskomu području, onda bi (u zadnjem retku) broj svih kota iznosio 371, popr. visina razvodnice bila bi poprečno u aps. vis. od 765m, a duljina bi iznosila 494 Km. * |