Rijeke u Hrvatskoj. Primljeno u sjednici matematičko-prirodoslovnoga razreda Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti dne 1. veljače 1904. NAPISAO DR. Artur Gavazzi. Prvi dio. Areal poriječjâ. Malo su se geografi bavili do sada naukom o rijekama kako je danas rado nazivlju: potamologijom ili makar da je njezin objekt od prevelike znatnosti po kulturne prilike čovjeka. Nije desetak godina, što se u tome započela nova era1. S druge strane, budući da su rijeke u nekim krajevima štetno djelovale na kulture, našlo se tehničara, koji su zgodnim sredstvima znali ublažiti nevolje uzrokovane poplavama. Na taj se način razvila hidrotehnika do znatna savršenstva, a njoj zahvaljujemo, što su mnogi krajevi oteti neplodnosti. Nije li hidrotehnika uspjela prema očekivanju, krivo je ponajviše to, što se premalo obzirala na prirodne prilike rijeka. Pa i u Hrvatskoj se na tom polju radilo do nedavna bez osnove: gdje je god koji potok ili rijeka poplavljivala, ondje su iskopavali kanale, da zališnu vodu odvedu drugamo, u koji drugi potok ili rijeku. Tijem se - istina jedan potok rasteretio, ali se drugi preteretio, pa je onda on poplavljivao. Tada je trebalo ovaj posljednji rasteretiti, pa se od njega kanalom vodila voda u drugi potok, i tako dalje do dvaju glavnih naših žila kucavica: do Save i Drave. Budući da su i ove dvije rijeke od prirode nadarene plitkim koritom, a vrlo položitim bregovima (obalama), prenesena je bila, poradi spomenutoga postupka, poplava na njih same. Padne li nešto veća množina kiše, eto poplave u Podravini i Posavini. Kako god bilo, hidrotehnika je svakako dalje koraknula od njene sestre, od 1 Ule W. Die Gewässerkunde im letzten Jahrzehnt. Geographische Zeitschrift", god. VI. (1900.) str. 148-170. (III. „Die Flusskunde"). R. J. A. 158. 1 potamologije. Nije pak čudo, što se ova nauka u Hrvatskoj nije razvila, kad je u većim i kulturnijim državama jedva u najnovije doba počela da se ističe. U tome je trebalo geografima podati neku vrstu programa, po kojem će obrađivati tu nauku, a učiniše to između ostalih ponajbolje Penck' i Ule2. Držeći se njihovih priznatih načela pokušat ću da podadem sliku o rijekama u Hrvatskoj i Slavoniji. No budući da taj objekt nije ograničen političkim granicama, već pripada i drugim zemljama, morao sam se donekle obzirati i na one dijelove, koji nijesu naši. Hrvatska (sa Slavonijom) proteže se od 32° 42' (Rijeci na sjeveru) do 38° 7' (kod Zemuna) ist. Ferro, i od 44° 7′ (Kninu na sjevero-zapadu) do 46° 24'' (kod Ormuža) sjev. geogr. širine. Po tome obuhvata 6° 3′ duljine i 2° 17' širine geogr., dok zračni pravac mjeri oko 484 Km dužine (Z-I) i 255 Km širine (S-J). Prema svojem položaju Hrvatska se nalazi između Jadranskoga i Crnoga mora; po njoj se dakle provlači dio razvodnice pontskojadranske3. Da nijesu neobični oblici tla, koji su u zapadnoj Hrvatskoj razvijeni u punoj mjeri, mogli bismo tu razvodnicu promatrati kao neprekidnu krivku, koja razdvaja poriječje jadransko od pontskoga. Zapravo pak imademo u Hrvatskoj dvije razvodnice. Velebit, ta velika barijera, koja se provlači uz našu jadransku obalu, tako je blizu moru, da se tekućice na njegovoj zapadnoj strani ne mogu da razviju: tek što izviru, utječu u more. Većim su dijelom to bujice, od kojih mnoge imadu karakter rječina, a najviše njih karakter sušika1. Izvan poriječja ovih bujica prosule su se po cijelom Velebitu nebrojene vrtače ili ponikve. One nemaju poriječja, jer gutaju svu meteornu vodu, koja valja da prodire u unutarnjost zemlje, te se salijeva u vodu podzemnicu (Grundwasser). Bez obzira na političke 1 Penck A.: Die Flusskunde als ein Zweig der physikalischen Geographie. Zeitschrift für Gewässerkunde" vol. I. (1898.), str. 1-9. 2 Ule W.: Die Aufgabe geographischer Forschung an Flüssen. „Abhandlungen" d. k. k. Geogr. Gesell. Bd. IV, No. 4., Wien 1902. 3 Šenoa M.: Pontsko-jadranska razvodnica i jadransko područje u Hrvatskoj. S. O. iz „Rada" Jugosl. akad. knj. 143., Zagreb 1900. 4 „Rječina“ (tal. fiumera) u sušno doba nosi vrlo malo vode, a u vanrednim prilikama presuši. Kažu, da je jednom i susačka Rječina presušila. „Sušik" je tekućica, koja redovno svake godine u ljetno doba presuši, a u kišno doba nabuja i počini dosta štete. mede povukao sam (na vojnoj specijalnoj karti) krivku, koja s jedne strane isključuje sve te ponikve, a s druge obuhvata sve bujice i rijeke jadranske. Ta se krivka počinje kod 32o ist. F. i 45° 22′ sj. šir., vuče se po jugozapadnom slazu Velebita, a sastaje se na Panosu s pontskom razvodnicom. Ne podajući dobivenim vrijednostima matematičke točnosti, proračunao sam, da se nalazi ta krivka, koja vrijedi kao izrazita Dakle unutar navedenih granica, a u duljini od 543 Km nalazi se jadranska razvodnica u apsolutnoj visini od 761 m, jer je dosta razvedena (zavojita). Između jadranske i pontske razvodnice utislo se područje ponornicâ i krša. A baš između Velebita s jedne strane, a Kapele i Plješevice s druge razvile su se se u velikim kotlinama (poljima) naše najveće ponornice: Lika i Gacka. Ove su kotline u velike potencirane ponikve, po kojima vidljivo teče voda, da se onda u ponore izgubi; dok ponikve nemaju nikakvih tekućica, jer se meteorna voda odmah izgubi u zemlji. Zapravo dakle ne znamo ni za ponornice ni za ponikve, kamo pripadaju: kamo pripadaju: u jadransko ili pontsko područje. Istom kad bude utvrđeno jasnim dokazima, gdje pojedine ponornice izbijaju opet na vidjelo, moći ćemo ih pribrojiti ovomu ili onomu području. Ja sam ih s toga posebice proma 1 U sva tri broja na listu Medak" uračunao sam tri oveća kompleksa krša između Paklenicâ i Kozjače, makar da se nalaze unutar spomenute krivke. Kad bih te komplekse isključio i pribrojio jadranskomu području, onda bi (u zadnjem retku) broj svih kotâ iznosio 371, popr. visina razvodnice bila bi poprečno u aps. vis. od 765 m, a duljina bi iznosila 494 Km. |